Turizam i putovanja – najveće žrtve trenutne krize
Što nas čeka u budućnosti?
Globalizacija je u proteklih 30 godina otvorila granice svjetskoj trgovini. Posljedica otvaranja granica je bio pad cijena svih proizvoda koje smo trošili u poslovanju, ali i u svakodnevnom životu. Paralelno je došlo i pada cijena paket aranžmana, jer su cijene letova postale prihvatljive. U zadnjem desetljeću je naša želja za putovanjem i posjećivanjem udaljenih destinacija porasla do neviđenih razmjera.
Kakve nas promjene očekuju u turizmu ovisiti će o psihološkom poimanju opasnosti i rizika odlaska na put. Kako trenutno svjedočimo bankrotu čitavog niza svjetski poznatih aviokompanija zbog zatvaranja granica i zaustavljanja međunarodnog prometa, za očekivati je da će cijene letova porasti, te će biti manje onih koji će si letove moći priuštiti. Želja za putovanjem se neće ugasiti, no prosječni putnik će svoje planove za odmor morati prilagoditi vlastitim primanjima. Što će to značiti za Hrvatski turizam?
Imamo li hrabrosti za promjene?
Prije svega, putovanja će se skratiti. Putovati će se lokalno, unutar regije. Pod regijom se može smatrati sam prostor Republike Hrvatske, ali i prostor Europske unije. Kada se jednom stabilizira situacija sa virusom sa medicinske strane, ostat će ekonomske posljedice i psihološko poimanje sigurnosti svakog pojedinca. Zbog očekivanog rasta cijena letova i prethodno navedenih razloga svoju ćete obitelj prvo odvesti na vikend unutar svoje zemlje, a ne putovati u Kairo. Kada se situacija dodatno stabilizira i granice otvore, obitelj ćete odvesti na skijanje u Austriju, a ne na ljetovanje u Tajland. Iz svega navedenoga moguće je da će budući trend putovanja biti sveden na destinacije koje se nalaze u regiji (EU) i koje su dostupne automobilom.
Ako analiziramo poziciju Hrvatske vezano za dostupnost automobilom, u priličnoj smo prednosti nad Turskom, Grčkom, Španjolskom ili npr. Portugalom. Hrvatski je turizam i do sada bio uvelike bio ovisan o emitivnim tržištima kao što su Njemačka, Austrija, Italija, Slovenija, Republika Češka, Poljska, Slovačka republika i Mađarska. Gosti sa navedenih tržišta su i vremenu prije korone u velikoj većini do nas putovali automobilima. No, na žalost, to također znači da će se u budućnosti smanjiti broj dolazaka iz Skandinavskih zemalja, Velike Britanije, gostiju iz Azije i Bliskog istoka, te gostiju iz Amerike.
Možda rješenje za iduće razdoblje (govorim o godinama) leži u Američkom modelu poimanja putovanja? Poznata je činjenica da samo mali dio Amerikanaca posjeduje putovnicu, što znači da stanovnici na odmor ne odlaze izvan zemlje, već posjećuju lokalne destinacije. Ako taj koncept preslikate na prostor EU regije, vrlo je održiv i ima smisla. Turistička ponuda unutar EU regije je bogata i raznovrsna. Raspolažemo (EU) skijalištima, bogatom kulturnom i povijesnom baštinom, prekrasnim plažama, raznovrsnom gastronomskom ponudom, te je odavno jasno da smo u prednosti što smo njen dio.
Hrvatska svakako treba vlastitu ponudu graditi u smjeru aktivnog odmora, ekologije, održivosti, čistog zraka i pitke vode, domaće hrane te je svakako potrebno pozicionirati naš turistički proizvod u tom smjeru.
Svaka kriza je i prilika
Možda je ovo napokon prilika za reset hrvatskog turizma ovisnog samo o bazičnoj renti i brendu sunca i mora. Vrijeme je da napokon spojim poljoprivrednu proizvodnu, ekologiju i održivost s turizmom, onako kako smo to trebali odavno učiniti i kako je jedino logično. Dodatna vrijednost je smisao turizma, a ne da je turizam sam sebi svrha.
Što još očekivati?
Jedna od težih posljedica regionalizacije će na žalost biti i porast cijena života. Zatvaranje granica i sveopći oprez u globalnoj trgovini će sve zemlje natjerati da aktiviraju vlastitu proizvodnju; bile to namirnice, lijekovi, automobili, namještaj i sve ostalo potrebno za svakodnevni život. Poznato je da Hrvatska ne proizvodi gotovo ništa, već većinu proizvoda uvozi (nije jedina), nova ekonomska politika se mora usmjeriti prema vlastitoj proizvodnji i vlastitim resursima.
Kako su nam resursi prilično limitirani (voda, nafta, plin, rudače i sl.), ne bi bilo zgorega da se posvetimo proizvodnji alternativne energije, vode i prehrambenih namirnica.
Ova nam situacija poručuje da više ne smijemo pouzdati u turizam kao većinski izvor prihoda, već da poduzmemo korake kojima ćemo osigurati budućnost novim naraštajima.
Eksperimentirajte!
Jedno je sigurno, nemojte raditi dugoročne planove, već eksperimentirajte. Sada je trenutak da razmišljate izvan okvira, da hrabro izađete iz ‘sigurne zone’, te da se svakodnevno prilagođavate novonastalim uvjetima. Prilagodba je ono što će odlučiti tko opstaje a tko ne.